informacije

Treći dan d.o.o.
Stara cesta 25,
10251 Hrvatski Leskovac
tel: 098 96 00 917
fax: 01 48 33 360
OIB: 25228729097
IBAN:HR2823600001101942079



mate737@gmail.com




nardužbe i prodaja

tel: 098 96 00 917

e-mail: mate737@gmail.com

 






knjižare

Dirljiv i svečan roman koji donosi snažne slike do sada rijetko viđene!

Recenzija uglednog katoličkog publicista Ante Zovka| Rijeka, 5. svibnja 2010.|

Mate Krajina napisao je mlad, nov i svjež, dirljiv i svečan roman koji donosi snažne slike do sada rijetko viđene. Podsvješćuje da se uspravno življenje skupo plaća. Tursko je zlo nenadmašeno - bilo je i prošlo - ali je ono hrabro izdržano. No, u knjizi se sluti strepnja i novo pitanje: Postoji li još nešto gore što može nadoći, a da se neće izdržati? Od čovjeka koji se odmjera i ogleda među planinama Čvrsnicom i Zavelimom, koji uživa u toj epskoj igri i zanosno slobodno dopušta da mu ona bude najozbiljnije duhovno nadahnuće, izazov i mjerilo, tek se mogu očekivati romani koji će izazvat nove pokrete u uspavanoj i betoniranoj hrvatskoj kulturi i duhu, književnosti posebno, cijelom javnom životu! U romanu „Rođaci“ to se snažno sluti i nagovješta. Ova knjiga jedan je od onih sedamdeset sedam izvora koji taže žeđ vremena i daju odgovore na hrvatsko sudbinsko „zašto“...

Roman „Rođaci“ Mate Krajine iščitava našu povijest i sudbinu u nevremenu koje traje stoljećima. Opisuje narod na granici između dva carstva, narod na granici između dva svijeta od kojih se ni jednome ne može prikloniti ni pokloniti  jer ima svoj svijet – svijet duboko u zemlji, u grobovima i ognjištima pokraj kojih protiče nevidljiva rijeka vremena zahtjevne hrvatske povijesti!

Narod je to uz granicu kao neprobojni štit kojemu Hrvatska uvelike ima zahvaliti svoju opstojnost. Djelo je snažno svjedočanstvo o svijetu i životu koji je bio, koji se opirao, borio, nosio i opstajao stoljećima, priča o neuništivosti života građena na vjeri i naravi. U ovom romanu bolnom od rastanaka i čežnja za povratkom kao da je iznova spašen taj osporeni, zaboravljeni, zatravljeni ali veliki svijet življenja i umiranja. U njemu i san i java i život i smrt i molitva i rad – sve je jedna poezija postojanja. U romanu se otkriva nedokučivost i zagonetka čovjeka i njegova bivstvovanja koje stremi nečemu što nadilazi prostor i vrijeme i bit će odgonetnuto tek u vječnosti.

U vremenu suvremenih shvaćanja kada je svemu tome dosuđeno nestati a nameću se neka sasvim druga mjerila i vrijednosti, po ovoj knjizi taj iskonski i arhetipski svijet trga se zaboravu i budi se jednako snažan da nosi, obuzima i pokreće. I u tome je njena neprocjenjiva vrijednost. Ipak, iako uronjen u prošlost ovaj roman, zapravo, do kraja je okrenut sadašnjosti i propituje budućnost.

Pitanje Bosne i Hercegovine, pitanje Hrvata u noj, opet se pokazuje kao ključno hrvatsko pitanje od kojega su hrvatske političke elite, kultura, mediji, hijerarhija i gospodarstvo gotovo posvema okrenuli glavu. Pitanje Bosne i Hercegovine postalo je, nažalost, tabu tema u Hrvatskoj kolektivnoj svijesti! A ono je ključno u ispitu naše sveukupne  savjesti. Ovaj roman progovara o tom najtežem hrvatskom pitanju i pisanju. Zapanjujuća je podudarnost okolnosti u kojima se sudbina Bosne i Hercegovine nalazila prije dvjestotinjak godina sa današnjim stanjem. Kao da traje nepromjenjivi i nenadvladivi „status quo“ koji je uzrok tolikoj nesreći i tragediji. Neprestano traje isti maćehinski odnos pun hladne nezainteresiranoisti i ravnodušnosti.

Ova knjiga priziva promjene u hrvatskoj politici, kulturi i svijesti u tom pogledu. Ona vidi mogućnost promjene geopolitičkih odnosa i shvaćanja! Pitanje Hrvata Bosne i Hercegovine, kao ono koje određuje cjelokupnu hrvatsku sudbinu, mora se riješiti novim susretom i približavanjem tako razdjeljenih i udaljenih „rođaka“. Uostalom, nisu li Albanci uspjeli pomiriti svoje muslimansko i katoličko biće? Nisu li Nijemci nadišli jaz između katolika i protestanata? Utjecajem tolikih kojima nije stalo do sretne Hrvatske (a bilo ih je uvijek na sve strane) među Hrvatima se to nije dogodilo. Hrvatski nacionalni korpus u Bosni i Hercegovini to tek treba postići. Roman „Rođaci“ pokazuje put kojim je to moguće . Izlaz je u novoj spoznaji da se podjele i razdor ipak mogu nadići i da „Rastovići“, hrvatsko nacionalno biće podjeljeno ideološki i svjetonazorski, regionalno i krajevno, opet postanu svjesni svog zajedničkog korijena, panja starog hrasta, iz kojega izbija davna duhovna snaga i moć.

To novo zajedništvo moguće je ostvariti jedino u zauzetosti svih nacionalno svjesnih čimbenika kojima je do Hrvata i Hrvatske stalo. Putokaz je Tomislavovo kraljevstvo od kojega Hrvatska do danas živi i jest. Zar je moguće da nije ostvarivo ono što je jednom već bilo? Zapravo, sve ono što je bilo i dalje je tu, samo što toga počesto nismo svjesni. Povratak Tomislavove glave u Roško Polje znakovito simbolizira da još postoje neiskvarene oaze državotvornih i nacionalno svjesnih izvora, na kojima se Hrvati mogu napajati vjerom i nadom! Iskonski život po kojemu je Hrvatska mogla ostati u svetosti i istini, živio se u ovakvim zakutcima stvorenim i očuvanim nedokučivim promislom povijesti i Vječnog Stvoritelja koji se brine da opstane i očuva sve ono što je Njegovo. To predragocjeno izvorište ova knjiga otkriva ali ga istodobno zaštitnički čuva i brani.

Mate Krajina napisao je mlad, nov i svjež, dirljiv i svečan roman. Kao da je „Noć u Hercegovini“ nakon dugih godina trajanja konačno dočekala zoru i u ovom romanu se razdanila, ugledala svjetlo dana. Svojevrsna je to autobiografska poema. Ono što je započelo u „Noći u Hercegovini“ završilo je i konačno je izgovoreno u Rođacima. Autor je morao sam proživjeti život, proći život da bi opisao okolnosti koje su ga iznjedrile i neprestano nadahnjivale, obvezivale neshvatljivom vezom kojom su grudi čovjeka vezane za vlastitu grudu. Godinama upijana zemlja, ljudi, osjećaji, šutnje i boli, proživljavani nemiri i misli dugo nošene, sada se vraćaju svijetu od kojega su potekle – da bi ga probudile, osvijestile, dale mu novi polet i nadu - novu snagu! Ovaj roman je ljubav iskazana prema patnji vlastite zemlje i vlastitog zavičaja koja je bešćutno bila prešućena.

Roman donosi snažne slike do sada rijetko viđene. Nevolja se i patnja protežu od koljena do koljena. Zlo neprestano udara. Podsvješćuje da se uspravno življenje skupo plaća. To mora imati neku dublju uzročnost i smisao. Tursko je zlo nenadmašeno - bilo je i prošlo - ali je ono hrabro izdržano. No, u knjizi se sluti strepnja i novo pitanje: Postoji li još nešto gore što može nadoći, a da se neće izdržati?

Previsoka je cijena opstanka na zemlji. Začuđujuća je snaga i raskoš duha naroda okrenuta Bogu. Stare igre i običaji pršte životom i uzdižu postojanost. U tom svijetu odnos muškarca i žene naravan je i svet, potpuno moguć i velik. Toliki su obični ljudi stvarni mučenici vjere i sveci koji su upisani jedino u kanon vječnosti.

Radnja romana teče valjda kao rijeka Zalomka. Odmah nakon mirna početka, počinje brzo s puno dramatike i napetosti, ulazi u vir zapleta i  knjiga se ne ispušta iz ruke. Onda kada se ta rijeka na trenutak i smiri i čini se da više neće hirovito teći i da je došla svome utoku, neočekivano, ona se nanovo probudi i zahvaćena virovima novih zapleta poteče još moćnije i snažnije noseći sobom sve ono što je okružuje. I tako sve do samoga kraja kada konačno zastaje u uvirnom jezeru prepunom nemirnih pitanja, dvojbi i slutnji. Zaodjeva se poniznošću i još poniznijom spremnošću za životnu borbu i ostvarivanje volje Božje.

Vrhunac knjige je osebujni opis svadbene svečanosti. Te slike su do sada nepoznate u hrvatskoj književnosti, a smrt petnaestogodišnjeg Ante i majke Ane bezdan je boli i zla u kojem se ogleda sva stoljećima proživljavana patnja Hrvata Hercegovine.

Središnji zaplet se događa u zatvoru, u zatvoru povijesnog usuda. Autor se otkriva kao vješt čitač ljudskih osobnosti, karaktera i duša. Pokazuje se kao vrsan psiholog. Mogu se iščitati portreti autorovih poznanika, neki manje ili više opisani. To su suvremeni „rođaci“ na ovaj ili onaj način, karikirano ocrtani svaki u svojoj muci, usudu i kobi. Opisao je umjetnički dirljivo svoje učitelje, prijatelje, suradnike, roditelje, ljubavi – one koje je sreo kroz život.

Sada treba čekati odjek ove knjige. Logično bi bilo da ona neće biti prešućena i da će riječ udariti u kamen i planine i da će jeka biti moćna i snažna. Mate Krajina je prošao dug put od „Noći u Hercegovini“ do „Rođaka“! Isplatilo se to vrijeme mukotrpna i dugotrajna uspona. Sada je osvojen značajan vrhunac s kojega se može dalje prema vrhovima hrvatske književnosti.

Od čovjeka koji se odmjera i ogleda među planinama Čvrsnicom i Zavelimom, koji uživa u toj epskoj igri i zanosno slobodno dopušta da mu ona bude najozbiljnije duhovno nadahnuće, izazov i mjerilo, tek se mogu očekivati romani koji će izazvat nove pokrete u uspavanoj i betoniranoj hrvatskoj kulturi i duhu, književnosti posebno, cijelom javnom životu! U romanu „Rođaci“ to se snažno sluti i nagovješta. Ova knjiga jedan je od onih sedamdeset sedam izvora koji taže žeđ vremena i daju odgovore na hrvatsko sudbinsko „zašto“...

 

Don Ante Zovko

 

© 2010. Treći dan d.o.o. Sva prava pridržana.

Powered by Kentico CMS for ASP.NET Development by: ENDORA