informacije

Treći dan d.o.o.
Stara cesta 25,
10251 Hrvatski Leskovac
tel: 098 96 00 917
fax: 01 48 33 360
OIB: 25228729097
IBAN:HR2823600001101942079



mate737@gmail.com




nardužbe i prodaja

tel: 098 96 00 917

e-mail: mate737@gmail.com

 






knjižare

Jedino je ljubav put uspona

Autor: M. O'Brien| Prolog iz romana Otok svijeta| Cijena: 185,00 kn

Za one koji, umrijevši mladi, sada počivaju u zemlji sa svojim neizgovorenim pjesmama čekajući Sudnji dan. (copyright Treći dan)

Star sam. Vrijeme se otkrilo i bacilo svoju tlapnju vječnosti, iako je zapravo i ono dio vječnosti. Čistim hodnike, iznosim smeće, nastojim se ne uznemiravati zbog buke automobila i pneumatskih čekića koji razbijaju ulicu ispred kuće, kako bi položili još jedan asfaltni sloj što će ga idući naraštaji iskapati. Velik je ovo grad. Iako u njemu živim već gotovo četrdeset godina, još mi uvijek nije jasno kako opstaje.

Njegovi stanovnici otkrivaju upravo začudnu raznolikost boja, jezika i temperamenata, pokazujući se dobrima i zlima, kao što je posvuda slučaj, ali se ne doimlju nesretnima. Jednako tako niti ne razmišljaju o ostatku svijeta. Vjeruju kako su njihovi temelji pod njima, u betonu i asfaltu, cijevima i žicama. Za ovo vrijeme dok među njima živim, posebno sam uočio baš tu obmanu. Rijetko sam susreo nekoga tko je budan, tko upire pogled k stvarnim temeljima, koji se – kao što bi ljudi trebali znati – nalaze gore.

Uskoro ću napustiti ovo mjesto i vratiti se u svoj prvi dom. Možda ću se ondje pronaći kako čekam na sebe. Je li ovo možda iskreno priznanje kako se nisam uspio upoznati? Jest, dakako da jest. Što drugo imamo naučiti doli da gotovo ništa ne znamo? Ne mislim pritom na biografske podatke, već na nešto važnije, na značaj prisustva, koji je nalik na izmještaj, kao što kamen ili drvo ispunjajući prostor, izmještaju zrak. Svakako, stoji da sam izmještena osoba, prognanik. No, to vrijedi za sve ljude, za svakoga na njegov način. Ono što o meni valja znati sada, počiva u sjećanju, u nutrini, u zemlji s planinskim lancima i njihovim sjenovitim dolinama, zaravnima planinskih udolina, procijepu i njegovu padu iz kojega povratka nema, kao i vrhu s kojega se nitko ne želi vratiti.

Zašto u sjećanju tražimo sebe, kad upravo mi sami oblikujemo sjećanja? Istina jest, oblikujemo i bivamo oblikovani. Na početku i nesvjesno pronalazimo svoje oblike, nalik na prve dječje koračiće. Kasnije prelazimo na veće korake, potajice se strašeći, žudeći za velikim društvom. S vremenom, slijepom i svjesnom odlučnošću stupamo dalje u svijet dobrim i lošim namjerama, dok smo u svojoj nutrini sami. Jer, u samoći, nejasnoća sigurne bezličnosti postaje oštar i pogibeljan identitet. Potom, kad identitet zapečati svoje obličje, tražimo sjedinjenje s drugim otocima, unutar otoka svijeta.

Kada je posrijedi moj život, preostaju mi jedino slike. Započeo je, kao i većina drugih, s toplinom, mlijekom i ljubavlju.

Selo je bilo skriveno od svijeta. Barem se je takvim smatralo, jer bijaše okruženo vrhovima te su njegovi stanovnici držali kako dolina toliko uzvišena nad drugima, zacijelo mora biti pošteđena trpljenja. Mi mladi bili smo u to uvjereni. Stariji su nas u tome ohrabrivali. Nisu nam htjeli oduzeti radost te su možda malo željeli u njoj i sudjelovati. I tako su planine bile meridijani svega stvorenoga. Potok koji nam je dolazio s gornjih litica tekao je nesmetano, jasno i hitro između kuća. Malena polja i stada lijepo su nas hranila. Povremeno bi iz drugih mjesta dolazili mudri ljudi i učili nas o bijelome svijetu, koji je bio mjesto straha i pomutnje. Za nas djecu Rajskih Polja – kako i samo ime svjedoči – njihove su se priče činile još nevjerojatnijima od priča svetoga Antuna i svetoga Franje, koji su razgovarali s ribama i pticama.

U tom našem mjestu gdje smo nastali, nismo dvojili kako je ljubav put uspona. Nismo o tome razmišljali, kao što nismo razmišljali niti o zraku što smo ga udisali. Kako smo rasli, naše je tijelo primalo potrebnu pouku zajedno s našim srcima i našim dušama. Spoznali smo kako je ljubav duša svijeta, iako tijelo krvari te se i mi moramo naučiti krvariti s njime. Ljubav je ujedno i sjeme, mlijeko i plod svijeta, ali u njemu možemo sudjelovati putem pohlepe i putem uvažavanja.

Rađamo se, jedemo, učimo, a potom umiremo. U životima drugih ostavljamo uzorak poruka, blago pomicanje tla, kamen pomaknut odavde tamo, izgovorenu riječ, pjesmu, poeziju. Bio sam tu - govore. Bio sam tu.
rosko-polje.JPG


 

© 2010. Treći dan d.o.o. Sva prava pridržana.

Powered by Kentico CMS for ASP.NET Development by: ENDORA