informacije

Treći dan d.o.o.
Stara cesta 25,
10251 Hrvatski Leskovac
tel: 098 96 00 917
fax: 01 48 33 360
OIB: 25228729097
IBAN:HR2823600001101942079



mate737@gmail.com




nardužbe i prodaja

tel: 098 96 00 917

e-mail: mate737@gmail.com

 






knjižare

"Rođaci» - snažno umjetničko djelo, riznica mudrosti...

Recenzija književnika prof. Mije Tokića| Tomislavgrad| 27. rujna 2010.

Ovaj roman problematizira naš povijesni usud, težnju i mučeništvo podneseno za ideal slobode. Duboko je ukorijenjen u kršćansku i humanističku etiku uzvišenosti svake žrtve za uzvišene ideale pravde i slobode – s porukom da ustrajemo na putu borbe za život u dostojanstvu, za istinsku slobodu u svojoj zemlji i za pravdu kao temelj međuljudskih i međunacionalnih odnosa, za nacionalnu slogu i jedinstvo, da bismo se mogli snažnije boriti za svoja prava, za mir, za toleranciju i poštovanje svih u svom okruženju. Autor je najjači je i najbolji kad meditira i esejistički razmatra teme vjere i odnosa čovjeka prema tajni života, prema Apsolutnom, prema Bogu i kad promišlja i razmišlja o ljubavi kao najuzvišenijoj emociji koja sve oplemenjuje i svemu daje smisao.

Između Midene i Zavelima i njegovih čudesnih i mitskih 77 izvora, gdje se sunce pomalja iza visova s kojih se i iza kojih se vide Vran i Čvrsnica, gdje sunce i sve drugo naginje prema moru i jadranskim stranama, odvojeno od svijeta i svijet za sebe, kao da je središte svijeta, Roško Polje, čuva i krije sve arhetipe, kako bi se izrazio naš novi – hrvatski, roški i duvanjski romanopisac Mate Krajina - nacionalnog i ljudskog života uopće: žudnju za životom, čežnju za slobodom i istinskim vrijednostima koje obuhvaćaju život i daju mu smisao. Iz jedne ovakve žudnje i želje da nacionalnom životu otvori više prostora, dostojanstva i slobode nastaje roman «Rođaci» - uistinu, snažno umjetničko djelo, riznica mudrosti.

Radnja romana locirana je u Roško Polje, a njegov opis kao da želi reći da je takva i čitava Hrvatska. Sve je prepuno ljubavi i plemenitosti, nedirnute iskonske prirode i ljepote još nezatrovane ljudske i narodne i narodske duše. Tog raja, izgleda, još se nije dostatno nauživao Mate Krajina, pa zato o joj idealistički i zanosno zbori.

Pretešku je zadaću i zadatak dao je i zadao sebi romanopisac – objasniti i razriješiti naš povijesni usud, hrvatsku povijesnu zavrzlamu i sudbinu, naročito hercegbosanskih Hrvata i Hrvata ovog kraja, a da (za)pravo i ne znamo tko smo to mi (to ni pjesnici ne znaju). Igrom povijesti i mnogovrsnih silnica našli smo se na ovom tlu noseći svoje breme i sudbinu kao teret i milosni dar – s imanentnim, od nekog utisnutim ciljem očovječiti sebe i prostor u kojem živimo i dosegnuti čiste i žuđene prostore slobode u ljudskom, političkom i filozofskom smislu.

Okosnicu romana čini povijesni usud i tragika hrvatskog naroda u BiH a posebno obitelji Rastović, koja nije u svemu tipična ali je ilustrativna, koja će zbog strahote turskog zuluma doživjeti strašnu tragediju – jedan će, da bi sačuvao glavu, prijeći na islam, drugi će prijeći na pravoslavlje jer je turski teror prema pravoslavnom stanovništvu iz raznih političko-taktičkih razloga bio blaži, a treći bez obzira na posljedice ostat će vjeran pradjedovskoj vjeri čuvajući svoj nacionalni i narodni identitet. Ta tragična sudbina narodne podijeljenosti ali i žrtve u očuvanju pradjedovske katoličke vjere i nacionalnog identiteta tematski su okvir ovog romana.

Autor Mate Krajina nastoji proniknuti i sudbinu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini – njegovu tragičnu razdjeljenosti , političko sužanjstvo i nemoć da u velikim svjetskim događajima i u velikoj svjetskoj politici pitanje svoje slobode izvede na čistac – ali usprkos tome, cilj – ostvarenje nacionalne slobode , po njegovoj poruci, ništa ne smije zasjeniti.

U ovom romanu pisac tematizira neke od najtežih egzistencijalnih pitanja i pitanja narodne sudbine. Najprije pitanje nacionalne slobode. Na ovom prostoru je susretište i razbojište interesa moćnih sila, koji se prelamaju preko nacionalne sudbine i nacionalnih interesa. Zatim pitanje nužnosti nacionalnog jedinstva i sloge – kao preduvjeta za nacionalnu slobodu.

Autora osim pitanja nacionalne slobode zaokupljuju i pitanja smisla čovjekove egzistencije i vjere i predanja Bogu u služenju najvišim idealima pravde i istine i Bogu kao smislu čovjekove egzistencije.

Pitanja različitih vjera, različitih putova služenja Bogu ili pokušaja da istinsku vjeru u Boga, zamijenimo nastojanjem da Boga upotrijebimo za neke svoje ciljeve i ideologije – da ga podredimo nekim svojim ciljevima (npr. nacionalnim, političkim…).

Pisac se dotakao bolnih podjela i raskola u nacionalnom, političkom biću – ali i vjerskom životu pa čak i unutar-crkvenom životu (najčešće uzrokovanim političkim sukobima i različitim političkim pogledima i opcijama i sebičnim interesima) - raskol na franjevce i popove glagoljaše. Pa čak i raskol unutar Franjevačkog reda – zbog različitih političkih pogleda, opcija i taktike djelovanja, ali, na žalost, i partikularnih interesa.

Dotakao se i problema međusobnih hrvatskih odnosa između Hrvata u okviru kršćanskih zapadnih zemalja i Hrvata okupiranih otomanskom okupacijom. Hrvati u BiH su izgarali u želji za nacionalnom slobodom i ujedinjenjem s ostalim hrvatskih zemljama. U Hrvate iz Mletačkog i Austrougarskog carstva gledali su s nadom i vjerom i u njima gledali svoju najveću šansu. A svi su ih, često neznajući i nehajući za njihovu dramu i nevolju, nekad iz nemoći, a nekad iz pragmatičnih interesa ostavljali na cjedilu.

Ne možemo se oteti dojmu sličnosti nekih prilika s aktualnim političkim prilikama i ne možemo ne otkriti očite jasne aluzije autora na današnje vrijeme i na političke ideje i zbivanja koja ga obilježavaju. Dotaknuo se autor i politike kao velike literarne teme. Politike kao tehnike ostvarivanja ciljeva i vršenja vlasti i svih beskrupoloznih metoda i taktika kojima se služi. I politike kao djelatnosti služenja općem dobru – i političkog idealizma posvećenog uzvišenim idealima. Ali i političkog pragmatizma tzv. real-politike, gdje je sve u službi projektiranih vlastitih interesa i vlasti kao jedinog i najvišeg cilja. Autor otkriva i osvjetljava i lice i naličje politike i političke filozofije i etike ljudskog djelovanja. Čovjek je rođen za Boga, za slobodu i da tom idealu služi, a ne da zbog sitnih interesa za zdjelu leće proda sebe i izda sve ideale.

Junaci ovog romana odreda su idealisti, heroji, podnijeli su muke i žrtvu i mučeništvo. I Šimun Rastović, djed, i žena mu Ana i sin im Ante i fra Stipan i don Tadija, na taj se životni put nakon kolebanja i sumnje svjesno opredijelio i glavni junak Šimun Rastović – a to je filozofija i glavna poruka romana i našeg romanopisca. Dotakao se autor i pitanja tzv. većih, danas možemo reći globalnih intergracija i pitanja nacionalne autonomnosti i slobode – gdje se vidi i zaključuje koji su sve rizici i prijetnje nacionalnoj slobodi manjih kolektiviteta i individualnoj slobodi ali i moralnoj obvezi da svoju osobnu individualnu slobodu – moramo sačuvati - i u najtežim okolnostima i kad se ne vidi izlaza.

U književnoteorijskom smislu «Rođaci» Mate Krajine su u mnogo čemu klasičan, povijesni realistički roman u tradiciji dobrih romana takve vrste, s romantičarskim elementima legende i fantastike i s elementima modernih romana. Pisac je obradio turbulentno razdoblje naše prošlosti između tridesetih i pedesetih godina 19. stoljeća ali seže i dublje u našu nacionalnu prošlost i vizionarski naslućuje i otkriva novija vremena.

Najjači je i najbolji kad meditira i esejistički razmatra teme vjere i odnosa čovjeka prema tajni života, prema Apsolutnom, prema Bogu i kad promišlja i razmišlja o ljubavi kao najuzvišenijoj emociji koja sve oplemenjuje i svemu daje smisao.

Koncepcijski roman je uspješno izveden u 14 kronološki poredanih poglavlja ali i s mnogim asocijacijama i reminiscencijama, što razbija monotoniju kronike. Daleko najjači i literarno najuspješniji junaci romana su duhovnici – don Tadija i fra Stipan, životom, velikodušnošću i nesebičnom žrtvom i mučeništvom – duhovni i nacionalni velikani i sveci. Njima uz bok mogu stajati i drugi junaci: djed Šimun Rastović i žena mu, mučenica, Ana, pa čak i glavni junak Šimun Rastović – unuk – sa svojim mučeničkim i tragičnim životom, kompleksnom i kompliciranom dušom, teškim sumnjama, dvojbama i kolebanjem.

Ovaj roman problematizira naš povijesni usud, težnju i mučeništvo podneseno za ideal slobode, duboko ukorijenjen u kršćansku i humanističku etiku uzvišenosti svake žrtve za uzvišene ideale pravde i slobode – s porukom da ustrajemo na putu borbe za život u dostojanstvu, za istinsku slobodu u svojoj zemlji i za pravdu kao temelj međuljudskih i međunacionalnih odnosa, za nacionalnu slogu i jedinstvo, da bismo se mogli snažnije boriti za svoja prava, za mir, i  za toleranciju u poštovanje svih u svom okruženju.

Istina, politička stvarnost hrvatskog naroda u RH i BiH mnogo je složenija i kompleksnija i od ovog kompleksnog romana (u tom je njegova najveća vrijednost i snaga) i neizvjesnija a naročito politička stvarnost u BiH koju, osim zamršenog hrvatskog čvora još zamršenijom čine srpski politički projekti i interesi i interesi i projekti emancipiranog muslimanskog, bošnjačkog naroda. Tu su uz ovu neriješenu enigmu i međunarodni interesi i projekti i aktualni međunarodni protektorat kojemu se jasno ne naziru ciljevi, a često su protivni interesima lokalnih ili pojedinih lokalnih naroda.

 

Po etici ovog romana – opet preostaje djelovati pisati, boriti se, biti zajedno – za što više prostora slobode, za sebe i druge, i očovječiti ovaj prostor, ovo vrijeme i buduća vremena.

 

 

 

 

 

   Tomislavgrad, 27. rujna 2010.

Mijo Tokić, prof.

 

 

 

© 2010. Treći dan d.o.o. Sva prava pridržana.

Powered by Kentico CMS for ASP.NET Development by: ENDORA