informacije

Treći dan d.o.o.
Stara cesta 25,
10251 Hrvatski Leskovac
tel: 098 96 00 917
fax: 01 48 33 360
OIB: 25228729097
IBAN:HR2823600001101942079



mate737@gmail.com




nardužbe i prodaja

tel: 098 96 00 917

e-mail: mate737@gmail.com

 






knjižare

Ponuda

Michael D. O'Brien

Otac u noći| Cijena: 52,50 kn| Priče iz života - meki uvez

Muškarci su napose do dubine duše pogođeni nepriznatom usamljenošću i strahom. U takvome stanju nismo kadri pogledati u razvaljenu srž ove rane. Strah nas je poći u samo središte našega bića, jer se bojimo kako bismo ondje na dnu mogli naići – ni na što.

Životu moramo dati dovoljno vremena neka nas nauči ono što trebamo znati. Trebamo ga dati i Bogu, a i nama samima. Trebamo usporiti. A, dok smo još na putu, trebamo se nadati čudesima.

 

                                                                        *************

Za razliku od nas ostalih, Gospa se uvijek pouzdavala - potpuno pouzdavala u volju Božju, i onda kada je poradi toga trpjela bol, i onda kada se činilo kako sve to nem smisla. Nije razumjela sve što se događalo njoj i onima koje je voljela, no vjerovala je kako je sve to u planu Božje providnosti te kako će sve izaći na dobro. Znala je kako ništa u životu nije izgubljeno, ako se ne predamo i ne prestanemo zaufano moliti. A gdje se bolje možemo naučiti takvom pouzdanju doli u naručju Žene koja je u svojoj utrobi, u svome naručju te zauvijek u svome srcu, nosila Spasitelja svijeta? Ona, koja je svoje Dijete podizala u vrijeme velikih pogibli, neizvjesnosti i siromaštva, neće nas napustiti. Ona, koja je Majka milosti i dalje pronosi Isusovu djecu kroz pogibli i našega vremena.

                                               ***********

Svaki naš čin odašilje valove u svijet i živote drugih ljudi. Poput toga neupućena dvogodišnjaka, niti mi često ne shvaćamo posljedice svojih razornih izbora, ili pak svojih propusta. Smatramo kako nikoga nismo povrijedili. No, posljedice su tu, nevidljive, ali snažne. Grijeh je šteta nanešena “Božjemu djelu,” kako nas naziva sveti Pavao. Svatko je od nas stvoren na sliku i priliku Božju te svaki grijeh, svako odbijanje dobra iskrivljuje tu sliku, sliku čije su stvaranje i otkupljenje plaćeni visokom cijenom. Tako, primjerice, pobačaj uništava čitavu osobu, pritom teško oštećujući i samu majku. Kontraceptivni mentalitet niječe kako nas je Otac-Stvoritelj ispravno stvorio te očituje dubok strah i nepouzdavanje u Božju providnost. “Bezazlena laž,” ili istinita činjenica, ponovljena kao ogovaranje (pa čak i “pobožno” ogovaranje), može pokrenuti domina, narušavajući odnose i uništavajući zajednice. Očev bijes i zamjeranje, ukoliko nakon njih ne uslijedi pokajanje, može dijete spriječiti u izrastanju u cjelovitu osobu punu ljubavi, kakvom bi, prema Božjemu planu, trebala postati.

                                                            **********

Pouzdanje predstavlja izbor. Ne možemo uvijek vladati svojim osjećajima. No, zato možemo svojom voljom. Kada smo iscrpljeni, očajni, u tami, bolesti i dvojbama, možemo svjesnim izborom pohrliti Gospodinu u naručje. Valja nam moliti –– donijeti svjesnu odluku kako ćemo moliti –– osobito onda kada nam je najmanje do molitve. Možemo u sebi donijeti odluku pouzdati se u Božju providnost, osobito kada se sve oko nas pretvara u ruševine. Kada napast pokuca na naše srce, možemo pohitati Gospodinu u sakramentima, sakriti se u Njegovo Presveto Srce, zavapiti Mu podno križa. Otkrit ćemo kako On uvijek daje milosti koje su nam potrebne kako bismo mogli nastaviti nositi svoje križeve. Korak po korak, malo-pomalo, uvidjet ćemo kako je Bog beskrajno strpljiv –– i velikodušan –– s onima koji Ga traže iskrena srca. Borba protiv straha možda će potrajati čitav život, no svejedno se ne smijemo brinuti tjeskobno. Gdje se, akoli ne u zastrašujućim situacijama, možemo naučiti hrabrosti. Gdje se, akoli ne ondje gdje se sve oko nas ruši, možemo naučiti potpunome pouzdanju?

                                           *************

Muškarci su napose do dubine duše pogođeni nepriznatom usamljenošću i strahom. U takvome stanju nismo kadri pogledati u razvaljenu srž ove rane. Strah nas je poći u samo središte našega bića, jer se bojimo kako bismo ondje na dnu mogli naići – ni na što. Na lažna vrata koja se otvaraju ka Ništavilu. Kada bi se to dogodilo, naša usamljenost ne bi bila tek osobna, već bi poprimila kozmične razmjere. Trpjeli bismo od posvemašnjega straha napuštenosti na mračnome mjestu odakle nema izlaza. Je li to taj izvor? Je li to stoga što mislimo kako smo sami na dnu toga duboka, duboka ponora? A taj sam ponor zapravo ja sam?

 

© 2010. Treći dan d.o.o. Sva prava pridržana.

Powered by Kentico CMS for ASP.NET Development by: ENDORA